Prikazani su stvarni bolesnici. Od bolesnika i njihovih obitelji pribavljena je suglasnost potrebna za korištenje njihovih priča. Fotografije služe samo za ilustraciju.
U djece može doći do progresivnog slabljenja mišića najbližih središtu tijela, kao što su mišići ramena, bedara i zdjelice. Ti mišići omogućuju izvođenje aktivnosti poput puzanja, hodanja, podizanja u sjed i kontroliranja pokreta glave. Može biti narušena i njihova sposobnost disanja i gutanja.4
SMA ne utječe na živčane stanice odgovorne za kognitivnu funkciju, odnosno psihički proces kojim razmišljanjem, iskustvom i osjetilima stječemo znanje i proširujemo razumijevanje.5,6
Prema rezultatima jednog ispitivanja djeca i adolescenti oboljeli od SMA imaju normalnu razinu inteligencije te im je kvocijent inteligencije (IQ) unutar standardnog raspona.7
UGLAVNOM ZAHVAĆA
PROKSIMALNE UDOVE1,4
GUBITAK
MOTORIČKIH
NEURONA1,3,8
PROGRESIVNA
MIŠIĆNA ATROFIJA
I SLABOST1,8
NEOŠTEĆENA KOGNITIVNA
FUNKCIJA1,6
NEOŠTEĆENA1
SPOSOBNOST OSJEĆANJA
BOLI
NEOŠTEĆENA1
Nadlaktice1,4
Bedra1,4
Simptomi mogu uključivati progresivno slabljenje mišića, mlohavost i propadanje mišića (atrofiju). Mišićna slabost obično je podjednaka na obje strane tijela.9
Simptomi se mogu razlikovati od djeteta do djeteta, a bolest se dijeli na različite tipove prema dobi pri nastupu bolesti i funkcionalnim sposobnostima. Unutar pojedinog tipa bolest može biti različite težine, a kod čak 25% oboljelih od SMA ne može se jasno odrediti tip bolesti.10
Prikazani su stvarni bolesnici. Od bolesnika i njihovih obitelji pribavljena je suglasnost potrebna za korištenje njihovih priča. Fotografije služe samo za ilustraciju.
Na spinalnu mišićnu atrofiju često prvi posumnja roditelj koji opazi da dijete ne postiže određene razvojne miljokaze. Roditelji mogu primijetiti da dijete nije razvilo tjelesne sposobnosti uobičajene za svoju dob, primjerice sposobnost uspravnog držanja glave, prevrtanja ili samostalnog sjedenja.
Gutanje i hranjenje također može postati otežano, a djeca mogu izgubiti sposobnost sigurnog gutanja bez gušenja ili udisanja hrane u pluća (aspiracije).5,11
Premda se svako dijete razvija vlastitim tempom, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) dala je općenite smjernice za motoričke miljokaze u sklopu multicentričnog ispitivanja referentnog rasta (Multicentre Growth Reference Study (MGRS).12
SJEDENJE BEZ
POTPORE
4-9 MJESECI
PUZANJE NA
DLANOVIMA I
KOLJENIMA
5,5-13,5
MJESECI
HODANJE UZ
POMOĆ
6-14
MJESECI
SAMOSTALNO
HODANJE
8-18
MJESECI
SAMOSTALNO
STAJANJE
7-16
MJESECI
STAJANJE UZ
POMOĆ
5-11
MJESECI
SMJERNICE ZA MOTORIČKE MILJOKAZE12 | |
---|---|
MILJOKAZ GRUBE MOTORIKE | KRITERIJI IZVEDBE |
1.Sjedenje bez potpore |
|
2.Puzanje na dlanovima i koljenima |
|
3.Stajanje uz pomoć |
|
4.Hodanje uz pomoć |
|
5.Samostalno stajanje |
|
6.Samostalno hodanje |
|
Može uspravno držati glavu i počinje se podizati na ruke dok leži na trbuhu; radi finije pokrete rukama i nogama.
Drži glavu stabilnom, bez potpore; oslanja se na noge kad su mu stopala na čvrstoj površini; može se preokrenuti s trbuha na leđa; može držati igračku i zamahnuti je prema visećim igračkama; primiče šake ustima; dok leži na trbuhu podiže se na laktove.
Prevrće se u oba smjera (s trbuha na leđa i s leđa na trbuh), počinje sjediti bez potpore; dok stoji podupire težinu na nogama i može poskakivati; ljulja se naprijed-natrag i ponekad puže unatrag prije nego što krene naprijed.
Ne mogu sjediti („ne sjede“)
≤ 2 godine14
Tip 1 (poznat i kao Werdnig-Hoffmannova bolest)
SMA
TIPA
1
SLABE NADLAKTICE
I BEDRA
FASCIKULACIJE
JEZIKA
Simptomi
ZAPOČINJU
između 1. i 6.
MJESECA života
ZATAJENJE dišnog sustava,
osobito kod SMA TIPA
1 I 2
KRATAK
OČEKIVANI
ŽIVOTNI VIJEK
(često kraći od
2 godine)
SLABA
KONTROLA
GLAVE
POREMEĆAJ DISANJA
i OTEŽANO
HRANJENJE - rizik od
udisanja hrane
SPEKTAR
ONESPOSOBLJENOSTI3,9,10
POPRATNE BOLESTI
I KOMPLIKACIJE1,3,9,10,15,16
Stoji uz pridržavanje; može se namjestiti u sjedeći položaj; sjedi bez potpore; povlači se rukama da bi ustalo; puže.
Samostalno se postavlja u sjed, povlači se rukama da bi ustalo, hoda pridržavajući se za namještaj (postrance); može napraviti nekoliko koraka bez pridržavanja; može samostalno stajati.
Mogu samostalno sjediti („sjede“)
> 2 godine14
70% njih živi 25 ili više godina
Tip 2 (poznat i kao Dubowitzova bolest)
SMA
TIPA
2
Može SAMOSTALNO sjediti,
ali NE MOŽE HODATI
NEVOLJNO DRHTANJE
NADLAKTICA i BEDARA14
Simptomi
ZAPOČINJU
između 7. i 18.
MJESECA života
ČESTO se javljaju
KOMPLIKACIJE u probavnom
sustavu, npr. zatvor
i želučani refluks1
KRAĆI OČEKIVANI
ŽIVOTNI VIJEK
SLABOST
ČELJUSTI14
SPEKTAR
ONESPOSOBLJENOSTI3,9,10
POPRATNE BOLESTI
I KOMPLIKACIJE1,3,9,10,15,16
Mogu samostalno hodati („hodaju“ - premda s vremenom mogu sve više gubiti tu sposobnost)
Normalan14
Tip 3 (poznat i kao Kugelberg-Welanderova bolest)
SMA
TIPA
3
RIZIK od PRETILOSTI
i OSTEOPOROZE
SAMOSTALNO HODA,
ali s vremenom može
IZGUBITI TU SPOSOBNOST
Simptomi
ZAPOČINJU
nakon 18.
MJESECA života
Ortopedske KOMPLIKACIJE,
osobito SKOLIOZA (abnormalna zakrivljenost kralježnice),
PRIJELOMI i DISLOKACIJA KUKA,
ČESTO se bilježe kod SMA tipa 2 i 315,16
NORMALAN
OČEKIVANI
ŽIVOTNI VIJEK
SLABOST U
NATKOLJENICAMA
KOJA SE POGORŠAVA
SPEKTAR
ONESPOSOBLJENOSTI3,9,10
POPRATNE BOLESTI
I KOMPLIKACIJE1,3,9,10,15,16
Sve sposobnosti postignute
Normalan14
Tip 4
Biogen-153412
POSLUŠAJTE ISKUSTVA OBITELJI LAMONT
„Brzo postavljanje dijagnoze vrlo je važno da bi obitelji što prije dobile svu potrebnu podršku za svoje dijete.“
– Lilina majka
Pogledajte videovideoWrapper1
Roditeljski navodi o stjecanju grubih motoričkih funkcija kod njihove djece u načelu su pouzdani. Razgovor s liječnikom o opaženom mogućem kašnjenju u motoričkom razvoju može pomoći utvrditi prikladnu strategiju liječenja.19,20
Korištena slika je iz arhive fotografija
da biste saznali više o tome kako biti naš partner i povezati se sa zajednicom oboljelih od SMA.
Prikazani su stvarni bolesnici. Od bolesnika i njihovih obitelji pribavljena je suglasnost potrebna za korištenje njihovih priča. Fotografije služe samo za ilustraciju.
1. Wang CH, et al. Consensus statement for standard of care in spinal muscular atrophy. J Child Neurol. 2007;22(8):1027-1049.
2. Genetics Home Reference. SMN2 gene. 2012. Available at: https://ghr.nlm.nih.gov/gene/SMN2. Accessed January 9, 2017.
3. Lunn MR, Wang CH. Spinal muscular atrophy. Lancet. 2008;371(9630):2120-2133.
4. Finkel R, et al. 209th ENMC International Workshop: Outcome Measures and Clinical Trial Readiness in Spinal Muscular Atrophy 7-9. November 2014, Heemskerk, The Netherlands. Neuromuscul Disord. 2015;25(7):593-602.
5. Qian Y., McGraw S., Henne J., Jarecki J., Hobby K., Yeh W.S. Understanding the experiences and needs of individuals with Spinal Muscular Atrophy and their parents: A qualitative study. BMC Neurol. 2015;15:1–12. doi: 10.1186/s12883-015-0473-3.
6. National Organization for Rare Disorders. Werdnig-Hoffman Disease. 2012. Available at: https://rarediseases.org/rare-diseases/werdnig-hoffmann-disease/. Accessed January 9, 2017.
7. Von Gontard et al. Intelligence and cognitive function in children and adolescents with spinal muscular atrophy. Neuromuscul Disord. 2002. Feb;12(2):130-6.
8. Genetics Home Reference. SMN1 gene. 2012. Available at: https://ghr.nlm.nih.gov/gene/SMN1. Accessed January 9, 2017.
9. D’Amico A, et al. Spinal muscular atrophy. Orphanet J Rare Dis. 2011;6:71.
10. Kolb SJ, Kissel JT. Spinal muscular atrophy. Arch Neurol. 2011;68(8):979-984.
11. Centers for Disease Control and Prevention. Developmental milestones. Available at: http://www.cdc.gov/ncbddd/actearly/milestones/. Updated January 21, 2016. Accessed April 27, 2016.
12. Wijnhoven TMA, de Onis M, Onyango AE, et al; for the WHO Multicentre Growth Reference Study Group. Assessment of gross motor development in the WHO Multricentre Growth Reference Study. Food Nutr Bull. 2004;25(1 suppl 1):S37-S45.
13. WHO Multicentre Growth Reference Study Group. Acta Paediatr Suppl. 2006;450:86-95. Available from: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/16817682/.
14. Markowitz JA, Singh P, Darras BT. Spinal muscular atrophy: a clinical and research update. Pediatr Neurol. 2012;46(1):1-12.
15. Haaker G, Fujak A. Proximal spinal muscular atrophy: current orthopedic perspective. Appl Clin Genet 2013;6:113-120.
16. Darras BT. Spinal muscular atrophies. Paediatr Clin North Am 2015;62(3):743-766. DOI: 10.1016/j.pcl.2015.03.010.
17. Mercuri E, et al. Diagnosis and management of spinal muscular atrophy: Part 1: Recommendations for diagnosis, rehabilitation, orthopedic and nutritional care. Neuromuscl Disord. 2018;28(2):103-115.
18. Prior TW, Russman BS. Spinal muscular atrophy. NCBI Bookshelf Website. Available at: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK1352/. Updated November 14, 2013. Accessed April 15, 2016.
19. Noritz GH, Murphy NA; and Neuromuscular Screening Expert Panel. Motor delays: early identification and evaluation. Pediatrics. 2013;131(6):e2016-e2027.
20. Lawton S, Hickerton C, Archibald AD, McClaren BJ, Metcalfe SA. A mixed methods exploration of families’ experiences of the diagnosis of childhood spinal muscular atrophy. Eur J Hum Genet. 2015;23(5):575-580.